Nedavno pronađeni ahat od 17.5 kg je razrezan na ploče u pogonu Kamena, sastavnog dijela firme Jedinstvo. Ukupno je ispalo 8 ploča, a za njihovu obradu bilo je potrebno isto toliko sati. Potvrdila se do sada dobro poznata činjenica da je kamenje koje se nalazi na području Lepoglave među najtvrđim na svijetu, iz porodice kremena (kvarca). No, upravo zahvaljujući radnicima iz „Kamena“ i njihovom direktoru Martinu Eichenbergeru, ujedno predsjedniku Kluba prijatelja minerala „Mirko Malez“, danas možemo uživati u prekrasnoj unutrašnjosti najvećeg ahata.

Iako, isto tako bismo taj kamen mogli nazvati mješavinom ametista i ahata, koji su oba varijeteti kremena. Pojednostavljeno, ahat je vrsta sitnozrnastog kremena koji ima slojeve poput godova drveta, dok je ametist ljubičasto obojeni kremen. Ljubičasto obojenje obično daju primjese aluminija ili titana, a mogu i neki drugi elementi. Ono što je karakteristično za sve ametiste s lepoglavskog područja je to da su lila boje, za razliku od južnoameričkih koji mogu biti i tamno ljubičasti.

Od obrađenih komada, za potrebe izložbi Malezovci i Lepoglavski ahat su dobili po jedan primjerak. Dva primjerka će dobiti muzeji u Zagrebu, a po jedan primjerak Grad Lepoglava, Željko Breški, te tvrtke Jedinstvo i Kamen.

Pozivamo stanovnike našeg kraja ako negdje po podrumima ili tavanima imaju neobičnog kamenja da nam se jave, a mi smo spremni utvrditi o kojoj se vrsti minerala radi i eventualno otkupiti primjerke.

I moram još napomenuti da je bilo dosta upita koliko taj kamen vrijedi, pa da pokušamo odgovoriti. Svaki tzv.poludragi, pa i dragi kamen vrijedi toliko koliko je tržište spremno platiti za njega, uvažavajući neke specifičnosti. Ovaj ahat od 17.5 kg iako je najveći do sada pronađeni u Hrvatskoj, uopće nije rijetkost u nekim zemljama gdje postoje rudnici ahata. K tome treba dodati da 90% ukupne cijene kamena čine troškovi obrade i prodaje, dok sam sirovi materijal iznosi do 10% te cijene. Prema mojim iskustvima sa sajmova minerala svaka obrađena ploča bi se mogla prodati po cijeni od 150-200 kuna. 200 kuna je ujedno i cijena koju bi udruga bila spremna platiti za takav sirovi primjerak. Dakle, ne radi se nečemu izuzetno dragocjenome u novčanom smislu.