Trećeg dana našeg boravka u Kreševo konačno se pokazalo sunce. Za taj dan planirali smo obići područje planine Busovače, na kojoj se nalazi i jedino nalazište minerala hijalofana u svijetu.
U ovom području središnje Bosne naizmjenično se izmjenjuju hrvatska i muslimanska sela i gradići. Uz putove se nalaze spomenici s imenima poginulih u prošlom ratu. Nismo vidjeli spomenik s manje od 20 imena, što svjedoči o žestini sukoba koji su se ovdje odvijali.
Zanimljivost je da u muslimanskim selima gotovo svako treće domaćinstvo proizvodi drveni ugljen u «sušama» nalik na košnice od gline. Pošto su sela u kotlinama, imali smo osjećaj da smo u Međuzemlju, među orcima. Iznenadilo nas je i to da u tim selima ne možete vidjeti žene. Naš domaćin Jozo Puljić nam je objasnio da je to radi vjerskih običaja prema kojima se žene nakon udaje izvan kuće ne smiju pokazivati bez feredže, odnosno vela koji prekriva lice.
Nakon što smo napustili sela nastavili smo uspon na planinu. Kao i u čitavom kraju, i na Busovači je obilje vode, a planina se gospodarski iskorištava sječom drvene građe.
Na prvoj lokaciji gdje smo zastali u našli smo krasne primjerke klorita i potpuno prozirne primjerke kristala kvarca, te zlatno žuti pirit. Do hijalofana nismo uspjeli doći, jer je ulaz u rudnik zatrpan uslijed radova na sječi i izvlačenju stabala. Malo više smo uspjeli naći i lijepo razvijene zelenkaste kristale klorita na kvarcu. Na tom potezu planine još je moguće naći aragonit, pirit na kvarcu, kalcite, turmaline.
Poslije pauze za ručak krenuli smo u drugi dio planine, na trenutno najaktualnije nalazište minerala. Ispred naše ekipe kojoj se pridružio i Žarko Bešlić projurio je vepar. Domaćini kažu da su prije dva tjedna na gotovo istom mjestu vidjeli i medvjeda. Kažu da to nije neobično za nadmorsku visinu od 1200 metara, na kojoj smo se nalazili. Medvjedi dolaze tražiti ostatke hrane koja ostaje iza šumskih radnika.
Nakon što smo pronašli pukotinu sa žilama kvarca krenuli smo u ispitivanje kojih sve kristala tamo ima. Našli smo lijepe primjerke adulara, koji se još naziva i mjesečev kamen, te čađavca i prozirnog kvarca. Pogled su nam privukli i kristali siderita sa ljubičastim odsjajem. Ipak, najvrjedniji kristali koje smo pronašli su bili lijepo razvijeni turmalini i sagenit rutili, koji su se u raznim kombinacijama miješali i ulazili u kvarc.
U svim bajkama blago čuvaju zmajevi, a svi ti kristali koji su također svojevrsno blago. Stoga njih u Bosni čuvaju škorpioni, čiju učinkovitost nismo provjeravali. Zadovoljili smo se i fotografiranjem.
Pošto je Edo jako želio vidjeti Sarajevo, skratili smo boravak na Busovači i vratili se u Kreševo. Nakon sortiranja i katalogizacije skupljenih minerala oprostili smo se s domaćinima i oko 22 sata krenuli prema Hrvatskoj.
U Kiseljaku smo se morali oduprijeti iskušenju da ostanemo na derneku. Kako smo ipak bili dosta umorni, a dug je put bio pred nama, trudili smo se gledati cestu i maknuti pogled sa svih silno lijepih djevojaka. Što se djevojaka tiče, stvarno su lijepe. Uglavnom su sve tamnokose, sa dugom kosom, a minice od dva pednja su obavezna garderoba za izlazak.
Damir Vrtar
