četvrtak, 25.4.2019.
Ivanec Lepoglava Bednja Klenovnik Donja Voća Maruševec
Naslovnica
Vijesti
Halo 92
Kultura
Sport
Zabava
Reportaže
Razno
Kolumne
 
 
Dvorac Gjalski
Virtualne šetnje ivanečkim krajem
Elkom - reference 360
No name Boutique
 
REFERENTNA LISTA
(X-MEDIA D.O.O.)
Grad Ivanec
TZ Ivanec
TZ Lepoglava
Festival čipke
DOMAĆE TVRTKE
Drvodjelac d.o.o.
Dvor Trakošćan
Elkom d.o.o.
Gregur-Invest d.o.o.
Industrija mesa Ivanec
Ivančica d.d.
Kartonaža d.o.o.
Optika Ana
Radio Ivanec
Smiv d.o.o
Tehnofan - M.S. d.o.o.
Trans-line d.o.o.
Velmax d.o.o.
IZDVOJENI PROJEKTI
Finesa Capital d.d.
Finesa Faktor d.d.
Finesa suport
Cbb d.o.o.
Nika-konstrukcije d.o.o.
Dvorac Gjalski
Elkom d.o.o.
Prijevoznik.net
Drvenarija Pošpaić
   
 
 
 
 

 

Naslovnica Kolumne
 
Klik za uvecanu sliku
20.6.2007. 21:10:57
Ivančani, konačno u Zagrebu

Mi, ivanečki studenti prije više od četrdeset godina u Zagrebu, bili smo itekako zavidni studentima iz drugih krajeva zemlje koji su u Zagrebu imali zavičajna društva ili druge društvene oblike zavičajnog predstavljanja u glavnom gradu, «ambasade», kako su ih od milja nazivali. Često se je to svodilo tek na neku birtiju u vlasništvu zemljaka, u kojoj bi se uvijek moglo sresti nekog iz zavičaja, ostaviti poruku i slično.

Osim zadovoljavanja nostalgičarskih potreba trajnih i privremenih pridošlica iz provincije u metropolu, te su formalne ili neformalne «ambasade» imale i čisto praktičnu gospodarsku funkciju, primjerice, općina Hvar, koja je u to vrijeme brojila tek oko 12000 stanovnika, održavala je živu vezu sa svojim studentima. Dobro se je znalo tko su direktori i drugi utjecajni ljudi u Zagrebu rodom s otoka Hvara, ali i koji Hvarani studiraju u Zagrebu, kada će diplomirati i kako će ih se zaposliti u Zagrebu ako im se na Hvaru ne može osigurati odgovarajuće radno mjesto.

Istovremeno, općina Ivanec je brojila oko 50000 stanovnika, međutim, općinska vlast nije imala pregled uspješnih, uglednih i utjecajnih ljudi u Zagrebu koji su podrijetlom iz ivanečke općine, niti pregled svojih studenata u Zagrebu, niti ustaljene kontakte s jednima i drugima. Nije imala nikakve vizije o tome kako koristiti sve svoje uglednike niti kako pomoći svojim studentima. Istini za volju, s druge strane, ni šira (općinska) ivanečka «dijaspora» u Zagrebu nije sama bila organizirana, iako je u njoj bilo utjecajnih gospodarstvenika, političara, umjetnika, znanstvenika, sve do akademika.

Na lokalnoj (gradskoj) razini, suradnju sa svojom «dijasporom» u Zagrebu, tada, ni kasnije, nisu ostvarila ni njegovala dva najveća naselja, danas grada, u tadašnjoj općini, Ivanec i Lepoglava. Zanimljivo je, da je u tome uspjela Bednja, koja već niz godina u Zagrebu ima ugledno i utjecajno zavičajno društvo.

Grad Ivanec se naglo, osobito industrijski razvijao u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća. Njegovo stanovništvo se približilo brojci 5000, a broj radnih mjesta je premašivao broj stanovnika. Iako su ugledne ivanečke firme živo surađivale s ciljanim subjektima u Zagrebu, širih društvenih manifestacijskih kontakata na relaciji Grad Ivanec – metropola, nije bilo, a u Ivancu se malo zna o tome, tko su i kako žive Ivančani u metropoli, primjerice, dva moja prezimenjaka, jedan od njih, Stjepan, koji je iz Ivanca preselio u Zagreb prije 20-ak godina, preminuo je početkom ove godine, a stariji stanovnici Ivanca koji ga se sjećaju, tvrde «on je stvorio Itas, a na svoj način zadužio pola Ivanca», drugi, dr. sc. Damir, čiji je otac odselio iz Ivanca u Zagreb prije 50-ak godina, imenovan je, također, početkom ove godine za hrvatskog veleposlanika u jednoj skandinavskoj zemlji.

U takvom ozračju, subota, 9. lipnja 2007. godine, predstavlja značajan zaokret u takvu stanju. Taj je zagrebački događaj, za Ivanec objektivno imao znatno veće kulturno, gospodarsko i društveno značenje nego li se to u prvi mah moglo činiti neupućenima.

Ujutro u 9 sati tog dana, glavnim trgom hrvatske metropole odjeknula je prvi puta ivanečka himna „Poleg jedne vel'ke gore“. Za mene osobno, što je čisto subjektivno, nikad dotad nije zvučala tako gordo i svečano. Njeni su zvuci odlelujali Ilicom, te Radićevom, Bakačevom, Jurišićevom, Petrinjskom, Praškom i Gajevom ulicom i zamrli negdje na Kaptolu, Zrinjevcu i Cvjetnom trgu.

Iz sjene brončanog konjanika na granitnom postolju, poput bijelih leptira, na granitne ploče trga, dolepršali su plesni parovi u narodnim nošnjama (Lompuš iz Radovana), na kojima su se tek crnili šeširi i „lajbeki“. Znalci kažu da su bijelu narodnu nošnju šili stanovnici siromašnijih krajeva, a šarenu, osobito onu crvenu, stanovnici bogatijih krajeva. Eto, bijela je nošnja i iz Radovana, ali i iz Prigorca, Ivanca, Lepoglave, Bednje i drugih okolnih mjesta. Teško se je tu živjelo, ali usprkos svemu, tu su «ljudi tak dobre čudi», kako se može razbrati u ivanečkoj svečanoj pjesmi, koja je još uvijek odzvanjala poluprobuđenim zagrebačkim ulicama.

Iza ivanečkih štandova na «Jelačić placu», naizmjence su izvirali zvuci dviju skupina «mužikaša», Faringaša iz Prigorca i Lompuša iz Radovana. Ivanečki obojeni, trendovski zagorski melos, ipak je negdje u svojoj dubini krio odjeke pjesama, što su se pred pedesetak pa i stotinjak godina orile prigodom kopanja vinograda ispod Sv. Duha, skupljanja sijena uz Bednju, čehanja perja za zimskih večeri uz petrolejku, u vrijeme kad nije bilo radija i kad su Ivančani, i ne samo oni, u vlastito veselje morali ulagati dio sebe, svoj glas.

Pred štandom, pozornost, osobito mlađe publike, plijenio je virtuoz na «lončarskom kolu» iz Dubrovca. Djeci se doimao kao čarobnjak, koji iz grumena blata u trenutku savršeno oblikuje glinene posude. Svaki puta drugačije i ljepše. Uz šalu i smijeh zaboravljamo da je to jedan od posljednjih izdanaka ogromne ivanečke lončarske manufakture, koja je između dva svjetska rata, pa i kasnije, u Jerovcu, Bedencu i Dubravcu dohranjivala 500-tinjak obitelji. Zaboravljamo, mlađi ga nisu ni upoznali, na lončarskog tribuna, zvanog «Šubara», po šubari koju nije skidao ni za ljetnih žega, dobrog poznavatelja lončarskog života, koji je „ivanečkoj lončarskoj muci“ posvećivao svoje jezgrovite pjesmice iako nikad nije čuo za haiku.

Usputni šetači glavnim trgom zastajkivali su pred ivanečkim štandom. Tu se uvijek nađe šarena gomila, oni, koji kao tamošnji golubovi, očekuju «mrvice» s gradske trpeze, dežurni umirovljenici, besposličari, marginalci, jer na Trgu Bana Josipa Jelačića uobičajene su različite degustacije. Većinu, ipak čine «slučajnici» i turisti i, dakako, uzvanici.

Navala nazočnih je započela na starinske kolače i peciva, koje su pripremile članice Društva prijatelja narodnih običaja Maska iz Ivanca, tako da je njihov štand bio prvi «počišćen». Članice su zdvajale „da smo znale da će biti takva navala bile bi napekle puno više starinskih kolača“. Zagreb je velik i nikad dosta.

Navala je bila i na susjedni štand na kojem su se degustirala vrlo kvalitetna ivanečka vina. Tu su se dijelila vrlo kvalitetna vina za pripremu odličnog gemišta, ali je bilo i cvjetnih mirišljivih vina koja se ne „razvodnjavaju“ već piju iz „gospodskih“ čaša. Jedan dežurni gradski pijanac vino je ovdje degustirao non-stop i inzistirao na onim najboljima.

Ipak, ciljanu priču, nudila je degustacija „ivanečkog jegera“, kao prezentacija jednog od ivanečkih brendova (IMI – Ivanečka mesna industrija), koja je zapravo imala funkciju poziva na obaranje svjetskog kobasičarskog rekorda, koji će se za Ivanje uprizoriti u Ivancu 23. lipnja ove godine. Posjetiteljima degustatorima ivanečkog jegera, nikako nisu „išle u glavu“ standardne kriške salame uobičajene za degustiranje jer su očekivali veće komade, vjerojatno one pod nazivom „10 deka jegera“, kako su Ivančani prije 50-ak godina naručivali porcije jegera u ivanečkim privatnim mesnicama.

Dva člana ivanečke Rudarske čete, koji su dostojanstveno stražarili kod štanda Turističke zajednice Grada Ivanca, bili su meta stalnog fotografiranja i kao da su na trenutak, na svoj način upotpunili spomenik vojskovođi Banu Josipu Jelačiću. Oni su bili najuočljiviji dio rezultata rada ivanečke turističke zajednice, koja je ovdje, na svom štandu, nudila suvenire te knjige i prospekte na temu Ivanca. Ovom prigodom je besplatno podijeljeno oko 3,5 tisuće prospekata i poziva na feštu Dana Grada Ivanca. Ovaj štand je živa slika uspjeha ivanečke turističke zajednice, koja se je uspjela, u posljednje dvije godine, od anonimne turističke zajednice vinuti u sam vrh hrvatskog kontinentalnog ruralnog prostora. što se pretežitim dijelom može pripisati njenom neumornom predsjedniku, Borisu Jagetiću Darabošu.

Predstavljanje Grada Ivanca u metropoli imalo je i druge dimenzije, osobito one reprezentativne. Tu su se okupili saborski zastupnici, predstavnici Grada Zagreba, umjetnici i drugi uglednici. Ipak, gospodin Milorad Batinić, gradonačelnik Ivanca, zasluženo je osvojio neizbrisivi primat čelnika, koji je Grad Ivanec prvi puta predstavio hrvatskoj metropoli.

Razdragani gosti, među kojima su bili i turisti iz Kine i Japana, koji od govora nisu ništa razumjeli, uživali su u atmosferi koju su im priredili Ivančani po receptu „tam su ljudi tak dobre čudi“. Ipak, dobar promatrač, mogao je u mnoštvu zapaziti pojedince obilježene sjetnim osmjehom, koji je odavao Ivančane koji su se trajno naselili u Zagrebu, a eto, ovom je prigodom, iako na kratko, Ivanec došao njima u pohode, ovdje u Zagreb. Nažalost, ovo veselje nisu mogli podijeliti i oni Ivanačni koji su za života kročili „Jelačićevim placom“, ugledni i obični.

Pozdrav iz ivanečke dijaspore u Zagrebu!
 
Dr.sc. Eduard Kušen
 

 
Ivanec voli svoju tradicijsku uskrsnu baštinu
Radi se u ulici koja nije obnavljana 30 godina
Prikupljeno 9.500 kuna
Ivanečki i salinovečki učenici skupili pomoć za djecu u Zajezdi
Predsjednik Trkačkog kluba Emil Zagorac
Vatrogasci spašavali farofske lipe
Grobna kuća u Cvetlinu dobila novi krov
Dječicu nasmijao klaun Jozo Bozo
Šest svjetlećih stupova od lameliranog stakla
Habeku zlato u kadetskoj konkurenciji
Husnjak osvojio srebro
Ivanečki učenici skupili najviše novca za afričke škole
Vijeće odradilo 37 sjednica s 336 točaka dnevnoga reda
Bura kontra Splita iliti Split kontra bure
Donacija dobro „sjela“ za obnovu crkvena tornja u Vrbnu
U Ivancu 22 posto proračuna za odgoj i obrazovanje
Popravljen put za šest kućanstava u zaseoku Jazvinski
Jožeki i Pepice, sretan vam imendan
Prekid suradnje s Vetropackom na burzu potjerao 15-ak radnika
Ivanečki planinari u Gorskom kotaru
   
Sadržaji s iPortala ne smiju se objavljivati u drugim medijima bez dozvole iPortala ili autora sadržaja.