Do suza se ražalostio lepoglavski izvorni umjetnik Dragutin Jamnić-Dragec kad je vidio s koliko je zlobe (ne)poznat mještanin unakazio skulpturu velikih dimenzija koju je napravio u znak sjećanja na uvijek nasmijanu, pokojnu susjedu „koja se na zemlji dodrla“. Nije bilo dovoljno što je noćni posjetitelj skulpturu visoku dva metra, sačinjenu u hrastu lužnjaku, koja prikazuje sitnu baku s velikim košem, nekoliko puta zasjekao sjekirom, već joj je divljački odsjekao i lice. Riječ je o jednom od više velikih kipova u drvu, smještenih pokraj ceste što vodi prema lepoglavskim goricama, kojima je Dragec na pravcu dugom 120 metara ukrasio svoje uzorno imanje.
- Kakav to čovjek može učiniti? Skulpturu sam načinio prema stvarnoj ličnosti. Tu ženu svi su poznavali kao oličenje istinske dobrote, pa ovo divljaštvo doživljavam kao napad na staricu koji svi pamte samo po dobru – ogorčen je Jamnić. Nadajući se da će moći popraviti oštećenje, u potrazi za ostacima lica pretražio je svu okolicu, čak i obližnje šume, ali bez uspjeha.
- Na žalost, skulpturu neću moći popraviti, ostavit ću je tako, pa ako taj zlobnik ima savjesti, neka ga baka bez lica svakog dana podsjeća na to kakva je osoba – žalostan je Jamnić. Prilično je siguran, kaže, tko bi mogao biti počinitelj, međutim, svoje sumnje ne može potkrijepiti dokazima. Slučaj je prijavio policiji, a protiv nepoznatog počinitelja pokrenuta je kaznena prijava.
Budući da mu umjetnički park na otvorenom krasi još nekoliko velikih skulptura, među kojima su i „spomenik težaku“, „sv. Martin“, a na otvorenom upravo izrađuje i dvometarski kip „stolara“, Jamnić se boji da i one ne dožive sličnu sudbinu. Bio bi to doista kulturocid, jer Dragec je svoje cijelo imanje pretvorio u velik umjetnički i etnopark.
Sa suprugom živi u romatničnoj drvenoj kući, koju čuvaju drveni kokoti i jato drvenih purana na čelu s legendarnim puranom Đurom. U podrumu objekta uredio je umjetnički atelje u kojemu pozornost plijeni nova skulptura iz sakralnog ciklusa koja prikazuje ruke što grle Kristovo lice, a Jamnić ju je nazvao „molitva“. U drugom ateljeu pohranjeno je više stotina skulptura iz njegova sakralnog i animalističkog ciklusa, a unatoč bolesti, zbog koje je morao u invalidsku mirovinu, svaki svoj slobodan trenutak Dragec i dalje provodi uz čekić i dlijeto.
Dragec čuva vrijednu etnobaštinu
U dio svoje brvnare Dragec je preselio vrijedne etnopredmete iz starine. U sobi pod tramovima iz 1872. godine smjestio je stare kredence, peći s kaljama, postelje, stolove i stolce, petrolejke, singericu, nekadašnje dedeke za čipku rediti, posteljno rublje i ručno vezene stolnjake. Uredio je i starinsku peć iz koje često zamirišu domaći kruh i štrukli, a u potkrovlje je smjestio stare hobliće, „pante“ za vrata, žlajfe za bremzanje kola i druge rijetke predmete iz zagorske svakodnevice. Na ulaz je smjestio i kamene žrvi. Želja mu je trajno sačuvati vrijednu etnobaštinu, to više što se pojedini predmeti više nigdje ne mogu naći.(ljr)
