četvrtak, 25.4.2019.
Ivanec Lepoglava Bednja Klenovnik Donja Voća Maruševec
Naslovnica
Vijesti
Halo 92
Kultura
Sport
Zabava
Reportaže
Razno
Kolumne
 
 
Dvorac Gjalski
Virtualne šetnje ivanečkim krajem
Elkom - reference 360
No name Boutique
 
REFERENTNA LISTA
(X-MEDIA D.O.O.)
Grad Ivanec
TZ Ivanec
TZ Lepoglava
Festival čipke
DOMAĆE TVRTKE
Drvodjelac d.o.o.
Dvor Trakošćan
Elkom d.o.o.
Gregur-Invest d.o.o.
Industrija mesa Ivanec
Ivančica d.d.
Kartonaža d.o.o.
Optika Ana
Radio Ivanec
Smiv d.o.o
Tehnofan - M.S. d.o.o.
Trans-line d.o.o.
Velmax d.o.o.
IZDVOJENI PROJEKTI
Finesa Capital d.d.
Finesa Faktor d.d.
Finesa suport
Cbb d.o.o.
Nika-konstrukcije d.o.o.
Dvorac Gjalski
Elkom d.o.o.
Prijevoznik.net
Drvenarija Pošpaić
   
 
 
 
 

 

Naslovnica Kolumne
 
29.8.2008. 0:03:45
Kolumna Damira Vrtara
Bore Lee, hobiti, Fojnica blues i neznani heroji

Iako sam u ovih par dana nakupio teksta za nekoliko tema, odlučio sam da ova reportaža u neku ruku bude „Bosanski lonac“, jelo koje je složenac, poput ovog teksta.

Bore Lee je prošle nedjelje gostovao u Lepoglavi, u sklopu trash večeri. Po meni je tip pozitivan stoga jer je usprkos svim teškoćama postao poznat u vidu umjetnosti kojom se bavi. Pa mu onda opraštam i kašnjenje od dva sata. S druge strane možda nije najsretnije rješenje za trash poeziju dvorište nasuprot crkve i gostinjca. Mislim da vlč.Kišiček neće biti oduševljen pjesmama o prdenju i sličnim temama.

Hobiti (za one koji ne znaju) su pitoma bića koja žive u brežuljkastom kraju, vesele su ćudi, iako ponekad svadljivi. Svoj kraj vole više od svega i često mu posvećuju pjesme, koje pjevaju na zabavama uz obilje jela i pića. U zoru kad sam kretao na put za Fojnicu zastao sam na izlazu iz Belskog dola i gledao dolinu ispod sebe, punu brežuljaka kroz koje su se poput fine zavjese vukle maglice. Znao sam da tamo u toplini svojih kreveta i domova spavaju dragi hobiti, oprostite, htio sam reći Zagorci. Nekako mi je poezija o ljepotama tog kraja bliže srcu od trash poezije, a bilo bi mi drago da se i mlađe generacije posvete pozitivnim stvarima. Naravno, velik je problem što su vrlo rijetki od njih uopće vidjeli kako izgleda zora.

Fojnica je gradić u srednjoj Bosni, datira kao naselje od drugog tisućljeća, a danas je poznat po termalnim vodama, prirodnim ljepotama i kulturnim spomenicima poput Atik džamije iz 1551. ili franjevačkog samostana iz 1530. godine. Ovaj gradić i mnoštvo geoloških zanimljivosti u okolici mi je bio glavno odredište ovog putovanja. Htio sam u miru obići sve zanimljive detalje koje ne mogu obići za vrijeme sajma minerala u Kreševu. Prema Fojnici sam krenuo preko N.Gradiške i Banja Luke. Zbog radova na cesti bio sam primoran ići obilazno preko Mrkonjić grada i Jajca. Iako sam već više puta tuda prolazio uvijek me oduševi kanjon rijeke Vrbas. Uz malo truda kao i većina tog dijela Bosne i Hercegovine taj bi prostor mogao biti u razini Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Na području Mrkonjića se nisam baš zaustavljao, jer ne znam koliko su tamo Srbi baš sretni kad vide tablice varaždinskih registarskih oznaka. Za vrijeme posljednjeg rata varaždinske „Pume“ su tamo nanijele teške gubitke srpskim postrojbama u sklopu završnih operacija za slom velikosrpskih težnji.

Oko Jajca se ljepotom ističe prostor Plivskih jezera, te poznati slapovi i stari grad na vrhu.

Nakon Jajca put vodi preko D.Vakufa i Travnika gdje je na par metara udaljenosti moguće vidjeti žene potpuno prekrivene velovima i one u kratkim haljinicama. Poslije ta dva grada ulazi se u Vitez, naseljen pretežno Hrvatima. Ono što tamo upada u oči je velebna industrijsko trgovačka zona kakvu možda imaju svega dva ili tri grada u Hrvatskoj. U Busovači se skreće za Fojnicu koja je u prometnom smislu slijepo crijevo, nešto slično kao i Lepoglava.

Fojnica u samom centru grada ima lječilišni kompleks, u kojem je nedostatak to što ima samo jedan bazen, unutarnji i svega 25 metarski. Voda je prilično topla, ali nema miris po sumporu poput voda u našim toplicama. Kroz grad teče rijeka Fojnica u kojoj se lijepo vide potočne i kalifornijske pastrve od kojih su ove zadnje uglavnom sve preko 2 kg težine. Dozvoljen je ribolov samo fly fishing tehnikom, dok je na rijekama izvan grada dozvoljeno loviti ostalim tehnikama poput blinkanja, vodenim kuglama i sl. Glavna tema ovih dana je u Fojnici ulov mladice od 11 kg. Dnevna karta košta 80 kn, a dozvoljen je ulov 4 komada ribe. Zanimljivost je i da tamo gotovo nitko ne voli vidre, jer im jedu ribu. A vidri tamo ima ko u priči. U ribolovnom društvu su svi od predsjednika do lovnika izuzetno ljubazni, a otvoreni su i za suradnju s našim ribolovnim društvima. Jedino što s vodama ne valja je mnoštvo plastike i sličnog otpada koji sprečavaju jači razvitak ribolovnog turizma.

U vodama oko Fojnice nalazi se i nešto zlata koje se ispire još od vremena Ilirskih plemena, a upravo je zlato razlog zbog kojeg su Rimljani poslali čak 12 legija kako bi ovladali tim krajem i to je prvi zabilježeni rat na području Bosne i Hercegovine. Kao što smo vidjeli kroz povijest mnogi su iz ovih ili onih razloga htjeli ovladati ovim prostorom. Za njihovo dobro nadam se da nemaju nafte, inače će opet biti belaja. Po zlatu je najpoznatiji prostor Bakovići gdje su Britanci 1885. otvorili rudnik zlata koji je radio sve do uoči 2. svjetskog rata. Navodno se tjedno vadilo preko 7 kg zlata. Danas je tamo moguće vidjeti nakupine od ostatka procesa proizvodnje, sa mnoštvom pirita i još nekih zlatonosnih minerala. Jedan dio zlata sigurno se nalazi još u rijekama u obliku sitnih listića i žilica, ali kao i kod ribolova, neuredan okoliš sprječava razvitak turizma na tom polju iako postoje upiti. Uz pomoć vlasnika turističke agencije g. Fehima Zečevića isprali smo par grama pijeska. Nešto žuto se nazire, vidjet ćemo što će ostati nakon detaljnog ispiranja kod kuće.

Tijekom boravka trudio sam se do maksimuma iskoristiti vrijeme tko da sam u dva dana uspio napraviti preko 200 km po okolici. Vrlo je dojmljiv pogled sa skijališta i rekreacijskog centra Vran kamen, koji se nalaze na visini od preko 1600 metara. Na drugoj strani općine nalazi se glečersko Prokoško jezero na visini od 1635 metara. Priroda je krasna, a problem je kao i uvijek u neodgovornim ljudima. Tako ima dosta smeća, a nepotrebno su i bez dozvola napravljene brojne kućice za odmor, koje će se navodno rušiti. Također bi za dolazak trebalo imati terensko vozilo. Ovako sam se i na jednu i na drugu lokaciju vozio više od sat vremena i to sve u 1. i 2. brzini. Ono što je dobro da su gorštaci koji gore žive izuzetno ljubazni, a neke novčiće zarade prodajom kave i borovnica. Za razliku od našeg kraja gdje borovnice uglavnom nemaju ploda tamo se beru i prodaju na kile po cijeni od 20-28 kn.

Naravno već kad sam bio u Fojnici svratio sam i do prijatelja iz mineraloške udruge u Kreševu. A tamo kad dođeš u goste, više te ne puste natrag. Dok imaju vremena uređuju mineraloške lokacije i skupljaju primjerke od kojih će neke donijeti na sajam u Lepoglavu.

U Hrvatsku sam se vraćao preko Skender Vakufa gdje još nisam bio. Tamo je prilično rijetko naseljeno, pa nema ni puno smeća. Kanjon rijeke Ugar je jednostavno prekrasan, sa mnoštvom brzaka u kojima naravno plivaju pastrve. To je put i za poznata skijališta na Vlašiću.

Dolaskom u Hrvatsku odlučio sam ne juriti kući, već posjetiti mjesto gdje sam prije 17 godina bio ranjen. Uzeo sam si malo vremena za obnavljanje ne baš najljepših uspomena. Stari Grabovac je selo koje je spojeno na jednom kraju s Novskom, a na drugom s Paklenicom koju su 1991. držali Srbi. Tamo se nakon uništenja dva srpska tenka i odbijanja pješačkog napada ustalila prva crta bojišnice, a većina novinara koji su dolazili tvrdili su da je to najrazrušenije mjesto nakon Vukovara. Mnogo je ljudi iz Zagorja i Međimurja ali i ostalih hrvatskih krajeva tamo položilo svoje živote za slobodnu Hrvatsku. Gotovo da nije bilo dana kada netko iz sastava 1.Gbr „Tigar“ nije bio ranjen ili poginuo. Srpska vojska je u punoj mjeri koristila prednost u topničkom naoružanju i doslovno nas zasipala minama i granatama iz raznih oružja. Ujesen, 29. listopada 1991. Hrvatska vojska je pokrenula akciju oslobađanja šireg novljanskog područja, kako bi se umanjilo granatiranje grada. Naša bojna je dobila zadaću udara na smjeru St.Grabovac-Paklenica, a ja sam s još nekim ljudima bio u prethodnici. Sve je išlo po planu dotle dok krila nisu naišla na minska polja i vatru iz aviona, što mi nismo znali pa smo ušli preduboko. Tada su srpske snage sa tri strane vatru usmjerile na nas i bio mi je to jedan od dužih dana u životu. Poslijepodne smo se pokušali povući i prilikom ulaska u jednu garažu pogodila nas je tenkovska granata. Od jedanaestorice imali smo jednog poginulog i osam ranjenih. Neka mi oprosti duša čovjeka koji je poginuo, no zaboravio sam mu ime. Zato mi je njegova slika uvijek u srcu i pred očima. Bio je Dalmatinac, u četrdesetim godinama, sa markantnim brkovima, a ono što je najviše plijenilo pažnju bila je boja njegovih očiju. Bile su tamno plave, baš poput našeg Jadranskog mora. Još je mnogo dobrih ljudi tamo poginulo, a nije mi nikakva utjeha da je srpska strana imala veće gubitke od naših. Mi ionako nismo tražili njihovu krv, samo smo htjeli natrag ono što je naše. Ti ljudi koji su bili spremni poginuti za slobodu meni predstavljaju Domovinu, a ne nekakve apstrakcije o kojima naša djeca recitiraju na školskim priredbama. Nakon 17 godina teško je prepoznati kuće gdje smo ginuli. Ima još dosta fasada na kojima su rupe od gelera, neke kuće su napuštene. Stao sam u prodavaonici i pitao ženu ima li kakva oznaka gdje je tko poginuo. Da, kaže, tu je poginuo jedan mladić. Ne zna žena da je na žalost tu poginulo mnogo mladića.

Teško je opisati sve osjećaje koji su se miješali u meni dok sam napuštao Novsku. Red tuge, pa red ponosa, red bijesa, red plača, pa opet iznova. Nije žena kriva što ne zna tko je poginuo braneći njezin rodni kraj. Krivi su šugavi šugavci u Zagrebu koji dopuštaju da Domovinski rat bude u udžbenicima opisan na dvije stranice. Kako očekujemo od naše djece da vole kraj u kojem žive, da vole krajeve za koje su generacije i generacije prolijevale krv, ako im ne pokažemo zbog čega su mirni ljudi iz mirnih krajeva išli ginuti u područja gdje prije nikad nisu bili. Ovako kako to činimo danas, to je totalno krivo. Bio je jedan također krasan čovjek iz Lepoglave, Dragutin Naglaš-Kume. U osnovnoj školi uvijek glavni zabavljač, ponekad mangup, uvijek pošten. Poginuo je u Zadarskom zaleđu 1993. godine. Marko Ledinščak, također iz Lepoglave je za nas ostale bio dečec, a nije mogao dočekati da napuni osamnaest godina i da dođe k nama u rat. Nakon par mjeseci je poginuo. Ima tih heroja puno, a slava koju zaslužuju ih je zaobišla. Imaju u Fojnici časopis „Glas antifašista“. Oni se čude kako to da je sve manji i manji interes za tribine o partizanskim pobjedama i bitkama u 2. svj. ratu. Što bi mi morali reći kad su nam još geleri u fasadama?

Musafirhana je zgrada u Fojnici koja je služila za prijem gostiju. To bi bilo nešto kao gostinjac u nas. Moj vodič po Fojnici je bio g.Kemo, pravnik u mirovini, danas nastanjen u Norveškoj. Neću puno riječi trošiti na opis, on je ono što zamišljamo pod pojmom bosanska duša od čovjeka. Šteta je da se takvi ljudi koji su stručni, vidjeli su svijeta, znaju kako funkcioniraju sistemi, ne koriste. Petorica takvih na okupu promijenila bi lice svakog grada, a kamoli Fojnice.

Prije nego sam ušao u Hrvatsku posjetio sam kamenolome u Bosanskoj posavini, u dijelu koji je pod upravom Republike Srpske. Često me ljudi pitaju kako se usudim ići u nepoznate krajeve gdje smo nekad ratovali. Moj odgovor je, zato jer sam ja dobar „musafir“. Svjestan sam da sam gost i poštujem kraj gdje dolazim zajedno s običajima koji tamo vladaju. A ljudi su svugdje isti. Svi roditelji djecu drže za ruke kad idu pokraj ceste i svi se trude da im osiguraju bolju budućnost. Svugdje se djevojke dotjeruju i nastoje biti najljepše. Svugdje ljudi nastoje graditi ljepše kuće nego prije i svugdje će vas poštovati ako i vi poštujete njih.

Na putu prema Fojnici slušao sam Radio Osijek. Svaka čast, tamo je hard rock još jako živ. I čuju se do pola Bosne. Na povratku sam slušao 2.program HR-a, a tamo Genesis, Rundek, Stublić, Scorpions, Simple Minds, sami majstori. Ska music? Ma nemoj me...
 
Damir Vrtar
 

 
Ivanec voli svoju tradicijsku uskrsnu baštinu
Radi se u ulici koja nije obnavljana 30 godina
Prikupljeno 9.500 kuna
Ivanečki i salinovečki učenici skupili pomoć za djecu u Zajezdi
Predsjednik Trkačkog kluba Emil Zagorac
Vatrogasci spašavali farofske lipe
Grobna kuća u Cvetlinu dobila novi krov
Dječicu nasmijao klaun Jozo Bozo
Šest svjetlećih stupova od lameliranog stakla
Habeku zlato u kadetskoj konkurenciji
Husnjak osvojio srebro
Ivanečki učenici skupili najviše novca za afričke škole
Vijeće odradilo 37 sjednica s 336 točaka dnevnoga reda
Bura kontra Splita iliti Split kontra bure
Donacija dobro „sjela“ za obnovu crkvena tornja u Vrbnu
U Ivancu 22 posto proračuna za odgoj i obrazovanje
Popravljen put za šest kućanstava u zaseoku Jazvinski
Jožeki i Pepice, sretan vam imendan
Prekid suradnje s Vetropackom na burzu potjerao 15-ak radnika
Ivanečki planinari u Gorskom kotaru
   
Sadržaji s iPortala ne smiju se objavljivati u drugim medijima bez dozvole iPortala ili autora sadržaja.