Petak je bio velik dan za stanovnike Časekova brijega i okolice u brdovitoj Gornjoj Voći: vjekovno blato u klancu koji vodi do zadnjih naseljenih kuća radnici varaždinske Ceste napokon su zamijenili asfaltom.
- Fala Bogu da smo se toga dočekali! Živim u kući sa sinom, snahom i dvoje unučadi, a asfaltiranom cestom bit će nam puno lakši prilaz i pješice i vozilima. Znate li da imamo i tekuću vodu? Budući da ovdje nema vodovoda, sami smo od susjednog sela Jelovca iskopali 570 metara vodovoda! I cijevi smo sami kupili, sve nas je stajalo 16.000 kuna – kazao je mještanin Stjepan Časek (68). U veselje zbog dolaska strojeva i radnika s tračkom tuge uključio se i Ivan Časek (71).
- Na ovome brijegu nekad je bilo osam kuća punih djece, sada je samo jedna ovdje, i jedna malo dalje, u susjedstvu. Na susjednom brijegu kod Štekovića od devet kućanstava ostala su dva. Sjećam se da je nekad pogled s Kučkova brijega bio prekrasan: svugdje obrađena polja i gorice, nigdje ni pedalj neobrađene zemlje. Sada je sve to zaraslo u trnje i šikaru, za par desetljeća ovdje, na žalost, više neće biti ni žive duše – kaže Ivan. Susjeda Zdravka Bolčević živi u podnožju Časekova brijega:
- Muku mučimo s lošom strujom, već su nam dva zamrzivača „otišla“. Vodom se snabdijevamo iz obližnjeg bunara, koji je tu oduvijek i nikad nije presušio. Iako smo ugradili hidrofor koji „vuče“ vodu, još se do bunara u polju znamo zaletjeti s kantom. Ovu vodu ne bih dala ni za kakve peneze! To vam je, znate, „žila“ koja ide ravno iz dubine brijega, pa toj vodi nema ravne – smije se Zdravka dok sin Stjepan (21) iz bunara izvlači ledenu gorsku vodu.
Veliko uzbuđenje vladalo je i u drugim dijelovima Voće, jer tisuću metara asfalta položeno je i na Bosiljevu brijegu u dalekom Budinščaku. Posjet Bosiljevu brijegu liči na povratak u prošlost iz Kovačićeve Registrature: uz nekolicinu novih kuća, sve ostale dobro očuvane hiže dragocjen su primjer nekadašnje zagorske arhitekture, a po broju kuća i njihovoj očuvanoj građi selo vjerojatno spada u vrh najbolje očuvanih etnocjelina u Hrvatskom zagorju! Budući da kuće propadaju, a matična općina financijski nije dovoljno snažna da tu baštinu očuva, stručna i kulturna javnost ovom bi selu trebala obratiti pozornost.
U selu Hemetki dočekuje nas Terezija Denac. Na brijegu je, kaže, nekad obitavalo sedam kućanstava, a u pustom selu sada živi jedva osmero stanovnika.
- Kažu mi djeca da dođem k njima, da se maknem s ovoga brijega, ali tako dugo dok mogu, hodat ću po ovom gruntu i paziti ga – kaže gospođa Terezija. Načelnik Ivica Lukaček veli da je najgora demografska slika upravo na području Rijeke Voćanske: od ukupno 180 kućnih brojeva ljudi žive na samo trećini adresa.
Već danas asfalt stiže i u selo Kopreki, sutra će biti asfaltirani i Petrinjaki, pa će se time dodatno smanjiti broj blatnih pravaca na voćanskom području. Doznajemo da najveći problem općinskim službama predstavljaju ultimativni zahtjevi građana da im se asfaltiraju teško prohodni putovi do kuća koje se, često potpuno usamljene, nalaze na vrhu dalekih bregova. Isplati li se samo zbog jedne kuće „vući“ kompletnu skupu infrastrukturu i do takvih lokaliteta – pitanje je koje muči općinsko vodstvo.(ljr)
