subota, 17.11.2018.
Ivanec Lepoglava Bednja Klenovnik Donja Voća Maruševec
Naslovnica
Vijesti
Halo 92
Kultura
Sport
Zabava
Reportaže
Razno
Kolumne

 

Naslovnica Reportaže
 
 
8.5.2008. 21:26:26
U rodnom Bednjanskom Vrhovcu ponovno su se okupili članovi roda Pehnec
Nostalgični susret na brijegu bosonogog djetinjstva

- E, da nam je nekad bilo struje, vode i ceste ne bismo se iz rodnog Bednjanskog Vrhovca po cijelome svijetu razišli kao rakova djeca. Ovo je najljepši brijeg na svijetu, s njega puca pogled na Čakovec, Varaždin, Ivanec, Lepoglavu, a s druge strane vidi se Bednja. Ovo je brijeg našeg bosog i sirotog, ali prekrasnog djetinjstva – sjetno se u subotu, 3. svibnja, na nesvakidašnjem susretu svih zavičajaca iz rodnoga sela, koji nose prezime Pehnec, prisjetila Marica Fajt, rođena Pehnec, iz Zagreba. A u selu svojih pradjedova okupilo se na desetine Pehnecovih svih dobi, koji su za ovu priliku doputovali iz Rijeke, Splita, Zagreba, Dubrovnika, Slovenije, iz cijele Varaždinske i Međimurske županije, iz Bosne, čak iz Kalifornije.

U ime jednog od inicijatora susreta raseljenih prezimenjaka, sve okupljene pozdravio je Ivan Pehnec iz Sv. Nedjelje. On je prvi put lani zajedno sa Stjepanom iz Gračana, Franjom iz Podsuseda, Franjom juniorom iz Borčeca i Josipom iz Rudeša organizirao okupljanje u rodnom selu.

- Predaje kažu da svi mi prezimenjaci potječemo od jednog jedinog pretka, izvjesnog Pemca, koji je došao iz Češke ili Poljske. Tu se zaljubio, oženio i naselio baš u Vrhovcu. Radio je „nešto“ s iglom i koncem, a bio je zaposlen kao sluga kod grofova Drašković u obližnjem dvorcu u Trakošćanu. Premda rodoslovlje još trebamo pozornije istražiti, gotovo sigurno je da svi Pehneci u Hrvatskoj potječu upravo odavde, iz Bednjanskog Vrhovca - otkriva Ivan.

Izrazivši zadovoljstvo njihovim okupljanjem, goste je pozdravio i načelnik Bednje Mirko Bistrović.

- Nije nas pokosila samo „bijela kuga“. Naši su ljudi raseljeni, godine 1951. na popisu stanovnika bilo nas je 11.700, a danas nas je ostalo samo 4600. Na ovim trdim bregima život je mukotrpan i težak, i to je naša zbilja. Ponosimo se što smo uspjeli sačuvati naš arhaičan bednjanski govor, a još više što ga je Ministarstvo kulture priznalo kao nematerijalnu hrvatsku kulturnu baštinu – kazao je na domačem govoru Bistrović te svim obiteljima poklonio knjigu Nošo bedljuinsko rieč. Najavio je i tiskanje rječnika bednjanskoga govora, za koji je dosad prikupljeno oko 12.600 riječi.

Poznat kao nenadmašan vicmaher, Bistrović je zavičajce do suza nasmijao nizom sočnih viceva na domaćem govoru. A da ni oni nisu zaboravili „po demoči“, pokazao je i Franjo Pehnec nostalgičnim stihovima kojima je ispričao tužnu priču o opustjelim zagorskim bregima i raseljavanju obitelji Murići, Kolački, Bušini, Pehneci i drugih koje su naseljavale Vrhovec.

I Josip iz Bosanske Gradiške kazao je da nije zaboravio ni riječ rodnoga govora.

- Niš nisam pozabil', samo mi je krivo kaj sim nisu mogli dojti sin koji predaje na strojarskom fakultetu u Splitu, i kći iz Bosne – kazao je Josip, pozdravljajući se s drugovima iz djetinjstva. 77-godišnji Ivan iz Zagreba, najstariji sudionik, kazao je da je po ovim bregima krave pasao od treće do četrnaeste godine.

- Bili su to siromašni, ali i lijepi dani. Kupali smo se u rijeci Bednji, u školu smo išli bosonogi, po šljunčanom putu, čak i onda kad je po livadama pao prvi mraz. Morete misliti kako nam je bilo hladno, kad smo se po nožicama morali popiškiti da se ugrijemo! Kao dečec otišel sam u Zagreb i školovao se za trgovinu i ugostiteljstvo. Radni vijek, svih 35 godina, proveo sam u Unikonzumu. Jako volimo ovaj kraj, tu su mi danas sin i kći s troje unučadi – dirnuto je rekao Ivan.

- Da su Pehneci veliki zaljubljenici u svoj kraj, pokazuje i to što su na djedovini sagradili vile i vikendice, sačuvali stare klijeti slamom pokrite, podigli vinograde, a godinama smo u suradnji s Općinom Bednjom ulagali i u vodovod, struju, javnu rasvjetu, asfalt – kazao je Ivan Pehnec, poznati obrtnik iz Samobora. Poput ostalih siromašnih vrhovskih vršnjaka, i on je nekad trbuhom za kruhom otišao u Zagreb, gdje sam se uspio školovati. Pehneci su danas, kaže, raseljeni po cijelomu svijetu, a među njima ima uglednih poduzetnika, obrtnika, znanstvenika, akademika, poslovnih ljudi, predavača na sveučilištima, dok se kalifornijski Pehnec bavi – dragim kamenjem.

Zbog svega toga i ne čudi što su bregovčani ponovni susret proslavili srdačnim druženjem i ponovnim susretom s raseljenim rođacima i susjedima. Uz glazbu domaćeg benda Stari fosili plesalo se do dugo u noć, a na jelovniku našlo se svašta, od kotlovine i roštilja, do kobasa i srnećeg gulaša. A do sljedećega susreta idućega proljeća, Pehneci su svoje okupljanje obilježili vatrometom od stotinjak raketa.(ljr)

 
Ivanec voli svoju tradicijsku uskrsnu baštinu
Radi se u ulici koja nije obnavljana 30 godina
Prikupljeno 9.500 kuna
Ivanečki i salinovečki učenici skupili pomoć za djecu u Zajezdi
Predsjednik Trkačkog kluba Emil Zagorac
Vatrogasci spašavali farofske lipe
Grobna kuća u Cvetlinu dobila novi krov
Dječicu nasmijao klaun Jozo Bozo
Šest svjetlećih stupova od lameliranog stakla
Habeku zlato u kadetskoj konkurenciji
Husnjak osvojio srebro
Ivanečki učenici skupili najviše novca za afričke škole
Vijeće odradilo 37 sjednica s 336 točaka dnevnoga reda
Bura kontra Splita iliti Split kontra bure
Donacija dobro „sjela“ za obnovu crkvena tornja u Vrbnu
U Ivancu 22 posto proračuna za odgoj i obrazovanje
Popravljen put za šest kućanstava u zaseoku Jazvinski
Jožeki i Pepice, sretan vam imendan
Prekid suradnje s Vetropackom na burzu potjerao 15-ak radnika
Ivanečki planinari u Gorskom kotaru
 
Prikaži članak bez fotogalerije
   
Sadržaji s iPortala ne smiju se objavljivati u drugim medijima bez dozvole iPortala ili autora sadržaja.